Candida albicans – uzroci kandidijaze, simptomi i liječenje

Candida albicans – uzroci kandidijaze, simptomi i liječenje

Gljivične upale rodnice su vrlo česte i čine 25 do 35% svih vaginitisa. U 80 do 90% slučajeva upalu izaziva Candida Albicans, dimorfna gljivica koja se u čovjeka može naći u dva oblika : blastospore i miceliji. U 5 do 20% slučajeva kao uzročnike gljivičnog vaginitisa nalazimo Candidu glabratu i Candidu tropicalis.

Candida albicans je uvjetno patogena gljivica, jer se u 20 do 25% žena bez simptoma nađe u rodnici kao sastavni dio fiziološke flore.

Osim u području genitalnog trakta možemo ju naći u usnoj šupljini i rektumu. Stvara filamentozne (hife i pseudohife) i ovoidne oblike (konidije, spore i pupove). Nasuprot tome, Candida glabrata ne stvara filamentozne oblike.

Rizične skupine i način prijenosa kandidijaze

Ovisno o različitim literaturama, mogu se pronaći različiti podaci o kandidijazi : neki stručnjaci ju svrstavaju u spolno prenosive bolesti, dok ju drugi ne smatraju dijelom te skupine.

Rast gljivica najčešće je povezan s promjenom razine estrogena.

Zato je najjači nakon menstruacije i u trudnoći. Povećanje broja gljivica utvrđeno je i u onih žena koje uzimaju visoke doze hormonske kontracepcije, oboljelih od dijabetesa, trudnica, imunosuprimiranih, nakon terapije kortikosteroidima ili antibioticima, kada se poremeti ravnoteža bakterija te raste broj gljivica.

Iako je kandidijaza češće posljedica navedenih stanja, također se ne može zanemariti njen mogući prijenos nezaštićenim spolnim odnosom – 15% muškaraca nakon spolnog odnosa sa ženom koja ima razvijenu infekciju  mogu se javiti simptomi balanopostitisa (upala glavića penisa i prepucija).

Simptomi kandidijaze

Vulvovaginalna kandidijaza obilježena je:

  • svrbežom
  • crvenilom
  • oteklinom i boli u području vagine
  • karakterističnim vaginalnim iscjetkom – bijeli, gust, grudast (pahuljast) iscjedak bez posebnog mirisa
  • boli prilikom mokrenja  (disurija) ili spolnog odnosa (dispareunija)

Kod muškaraca se mogu naći :

  • svrbež, peckanje i nadraženost ispod prepucija ili glavića
  • crvenilo ili crvene mrlje ispod prepucija ili glavića
  • problemi kod povlačenja prepucija
  • rijedak ili gust, sirast iscjedak ispod prepucija
  • bol kod mokrenja

Kao posljedica svrbeža mogu nastati ekskorijacije (ogrebotine) i sekundarna bakterijska infekcija. Kod žena je korisno odrediti pH vagine koji je redovito ispod 4,5.

Dijagnoza kandidijaze

Dijagnoza se postavlja sljedećim redoslijedom pretraga:

  • anamneza: svrbež, žarenje, pacijentice u posebnim stanjima (postmenstruacija, trudnoća, antibiotska terapija…). Upala ne mora biti povezana sa spolnim odnosom niti partnerom.
  • inspekcija: crvenilo, edem, plakovi
  • iscjedak: bijel, sirast, gust, bez mirisa, pH ispod 4,5
  • mokri preparat (stupanj čistoće):  smanjenje broja laktobacila, malo leukocita, miceliji
  • mokri preparat uz dodatak 10 do 20% otopine KOH:  nestankom eritrocita i leukocita lakše se prikazuju hife i pseudohife
  • kultura u posebnom mediju (Nickerson): više od 103 mikroorganizama
  • slide latex test: traje 2 min, osjetljivost 75%

Usprkos tipičnoj anamnezi, vulvovaginalnu kandidijazu nije uvijek lako dokazati. Pregledom iscjetka (mokrog preparata) u 40 do 50% slučajeva ne nalazimo hife. Treba napomenuti također da Candida glabrata, koja je uzročnik u 15% slučajeva, ne stvara hife.

Liječenje kandidijaze

Liječenje vulvovaginalne kandidijaze može biti sistemno ili lokalno, a često i kombinirano. Smatra se da se liječenjem simptomi rješavaju u 90% slučajeva. Međutim recidivi su vrlo česti (20 do 40% nakon 4-6 tjedana od liječenja). Bez obzira na to što samo 10 do 15% partnera obolijeva od kandidijaze, uvijek je korisno istodobno liječiti i partnera.

U liječenju se primjenjuju lokalni i sisitemski antimikotici: za lokalno liječenje najčešće nistatin, klotrimazol, mikonazol, ekonazol, a za sistemno liječenje flukonazol i itrakonazol.

Neki sistemski antimikotici mogu rijetko biti hepatotoksični (izazivaju oštećenje jetre). Većinu antimikotika (osim nistatina) nastoji se izbjeći u prvom tromjesječju trudnoće i u doba dojenja. Nažalost, nistatin pokazuje i najslabiji stupanj izlječenja u trudnoći (70 do 80%).

Kod recidiva se obavezno primjenjuje kombinirana terapija sistemskih i lokalnih antinikotika. Kod tvrdokorne kandidijaze također se mogu primijeniti ispiranja rodnice 1% gencijanom violet, bornom kiselinom ili povidon-jodidom. U hipoestrogenim stanjima daju se dodatno estrogeni.

Sistemno liječenje kandidijaze vrlo je djelotvorno, čak i prilikom jednokratnog liječenja. Prema analizama rezultata koji su objavljeni u svjetskoj literaturi, postotak izlječenja kandidijaze izvan trudnoće je 80 do 90%.