Medicinski odobrava

Hrvoje Pinoza, dr. med.

Vrste epilepsije: Generalizirani epileptički napadaji

epilepsija

Generalizirani epileptički napadaji karakterizirani su izbijanjem električnih potencijala neurona u širem području mozga, bez lokaliziranog početka i s poremećajem svijesti. Generalizirani napadi su grand mal ili toničko klonički napadaj i petit mal ili apsans. 

Mogući su i izdvojeni tonički, izdvojeni klonički napadaji, te mioklonizmi.

Grand mal ili toničko-klonički napadaj

Grand mal ili toničko-klonički napadaj karakteriziran je iznenadnim gubitkom svijesti, često uz snažan krik (zbog istiskivanja zraka iz pluća), padanjem bolesnika na pod te tipičnim grčenjem ruku i nogu. Ostali simptomi koji ga karakteriziraju su:

  • izbacivanje sline,
  • inkontinencija (mokraće i stolice),
  • gušenje,
  • pjena na ustima,
  • ugrizi za jezik ili obraze,
  • poremećaj disanja,
  • poremećaj rada srca.

Ova vrsta napadaja traje nekoliko minuta (od 30 sekundi do 2 ili 3 minute), nakon čega može uslijediti duboko spavanje ili koma (poremećaj svijesti), ovisno o brojnim čimbenicima, a posebno o dužini napadaja. Ovaj napadaj najčešće se pojavljuje bez ikakvog predznaka, međutim kod nekih bolesnika se pojavljuje aura (predosjećaj).

Obilježja aure su trnci u nekom dijelu tijela, smetnje u govoru, promijenjen miris ili okus, osjećaj već viđenog (deja vu)
ili pak osjećaj nepoznatog (jamais vu).

Prema značajkama aure može se odrediti primarno ishodište epileptičkog napadaja. Prilikom grand mala bolesnik se obično naglo ruši na tlo nakon čega nastupa spazam odnosno grčenje svih mišića u tijelu.

Tijek napadaja

Tijekom napadaja osoba najčešće ima otvorene oči, zubi su stisnuti, ruke savijene u laktovima, šake stisnute, a noge ispružene. Ponekad se može čuti i krik. U toj faza napadaja osoba ne diše te uskoro postaje cijanotična odnosno plava. Faza u kojoj osoba ne diše obično prati inkontinencija urina, a ponekad čak i stolice.

Prvi dio napadaja koji smo upravo opisali, naziva se toničnom fazom, nakon koje nastupa klonička faza. Zbog iscrpljenosti mišića, najprije se javlja tremor (drhtanje), a nakon toga nastupaju klonički grčevi – ritmičke kontrakcije svih mišića u tijelu.

U ovoj fazi napadaja često dolazi do ugriza za obraze ili jezik kao i pojave pjene na ustima (posljedica sakupljanja sline i pojačane sekrecije). Kako se grčevi prorjeđuju, tako osoba postepeno počinje disati. Tijekom obje faze napadaja osoba je potpuno bez svijesti. Trajanje napadaja ovisi o nizu faktora, međutim najčešće napadaj traje do dvije minute.

Nakon napadaja nastupa posebna faza u kojoj bolesnik zapada u duboku komu, puls je ubrzan, a disanje nepravilno. Postupno se bolesnik vraća u svjesno stanje. Nakon napadaja će uslijediti normalan duboki san. Osoba se ne sjeća napadaja i često se ponaša vrlo izgubljeno nakon napadaja. Lijek prvog izbora je valproat.

epilepsija grand mal

Petit mal ili apsans

Petit mal ili apsans predstavlja kratkotrajni gubitak svijesti, pri kojem dolazi do prestanka aktivnosti (govor, glava klone, predmet ispadne iz ruku, pisanje stane), uključujući i disanje. Ova vrsta epilepsije javlja se najčešće kod djece ili barem prije puberteta, a vrlo rijetko u odrasloj dobi.

Riječ je o primarno generaliziranoj epilepsiji koju od početka prati gubitak svijesti. Ova vrsta napadaja javlja se između 4. i 10. godine života i to češće kod djevojčica. U nasljeđivanju sudjeluje nekoliko gena.

Petit mal traje najduže dvadesetak sekundi. Vrlo lako se izaziva dubokim disanjem uz zatvorene oči, a može se ponoviti i stotinu puta dnevno. Po prestanku napadaja bolesnik obično nastavlja aktivnost koju je ranije radio. Ako dijete ne dobiva napade uz pažljivo izvršenu hiperventilaciju i uz to ima normalan nalaz EEG-a, vjerojatno nije riječ o epilepsiji s apsansima. 

Napadaji se u dječjoj dobi manifestiraju kao jednostavan apsans. u kojem dijete ili osoba nakratko izgube kontakt s okolinom. Tada se osobama u okolini može učiniti kako osobe koje upravo imaju napadaj zapravo zagledaju u neku točku, te nakon nekoliko trenutaka nastavljaju aktivnost. 

Napadaji ove vrste mogu se javljati i po nekoliko stotina puta tijekom dana. Kompleksni (atipični) apsans može biti praćen motoričkim fenomenima poput treptanja, mljackanja, klimanja glavom, nesmislenih pokreta rukama. Ponekad djetetu ili osobi može ispasti iz ruke neki predmet koji drži što je rezultat gubitka mišićnog tonusa. Ovaj oblik epilepsije vrlo dobro reagira na lijekove (etosuksimid), kod većine bolesnika liječenje nakon dvadesete godine života više nije potrebno. 

» Pročitajte više: Epilepsija – vrste, simptomi i liječenje

Liječenje epilepsije

Mioklonizmi

Miokloni napadaji su nagli, vrlo brzi trzaji koji se pojavljaju izolirano ili opetovano i zahvaćaju određenu skupinu mišića. Mogu zahvatiti i cijelo tijelo, a najčešće nema gubitka svijesti. Generalizirani mioklonus koji zahvaća cijelo tijelo obično uzrokuje pad. Svijest je pomućena u dijeliću vremena, ali se to rijetko zapaža. 

EEG nalaz karakterističan za epileptični mioklonus je karakteriziran nepravilnim šiljak kompleksima. 

Dijagnoza i liječenje epilepsije

Dijagnoza epilepsije

Dijagnostičkom obradom najprije se mora utvrditi jeli se napadaj dogodio (sinkopa, srčana aritmija ili predoziranje drogama), a zatim treba otkriti razlog ili uzrok. Osobu je potrebno fizički pregledati kako bi se utvrdilo je li došlo do manifestacije određenih simptoma poput ugriza jezika ili obraza s unutarnje strane, poremećaja svijesti. Detaljan neurološki pregled također je potreban.

Potrebno je prikupiti i podatke o tome ima li osoba u obitelji nekoga tko boluje od epilepsije. Ponekad od velike koristi budu ”svjedoci” koji su se zatekli u blizini osobe koja je imala napadaj. Ponekad su upravo te osobe jedini ključan faktor za postavljanje dijagnoze i davanje odgovarajuće terapije. 

Od dijagnostičkih pretraga obično se radi EEG i CT mozga, pa i KKS (kompletna krvna slika) i jetreni testovi. Ponekad postoji opravdana sumnja na meningitis pa je potrebno izvesti i lumbalnu punkciju. 

Liječenje epilepsije

Gotovo 60% bolesnika koji pate od epilepsije, zahvaljujući lijekovima imaju kontrolirane napadaje. Najbolja metoda liječenja je otklanjanje uzroka epilepsije, međutim to ponekad nije moguće jer se uzrok nalazi u području mozga koje je teško dostupno (primjerice neka vrsta tumora). 

Epilepsija se nažalost ne može izliječiti. Čak ni redovitim uzimanjem lijekova, epileptični napadaji se ne mogu u potpunosti spriječiti. Međutim, njihova učestalost se može znatno prorijediti, stoga lijekove protiv epilepsije treba uzimati sve dok napadaji traju ili se ponavljaju što može značiti i cijeli život.

Kako bi život s epilepsijom bio što lakši nemojte skrivati epilepsiju, već recite to kolegama na poslu i dogovorite se oko tajnog znaka koji ćete im pokušati ako budete u mogućnosti pokazati neposredno prije napadaja. Educirajte okolinu oko toga što trebaju poduzeti ako vam se dogodi napadaj. Možete im isprintati i mala uputstva oko toga što trebaju, a što nikako ne smiju činiti. 

Osjećajte se slobodnima činiti sve što inače činite – vježbajte, upišite razne tečajeve, budite kreativni – nemojte odustati od sebe samo zato što imate dijagnozu. Epilepsija nije sramotna, zbog epilepsije niste manje vrijedni niste manje bitni za ovaj svijet. Upravo zato što imate dijagnozu – možete biti osoba koja će svojim iskustvom promijeniti nečiji pogled na epilepsiju, svijet ili nečiji život. 

Članak objavljen:

Izvori:

  1. Vesna Brinar i suradnici, Neurologija za medicinare, Medicinska naklada, Zagreb, 2009., odabrana poglavlja

  2. Duško Mardešić i suradnici, Pedijatrija, Školska knjiga, Zagreb, 2003., odabrana poglavlja

  3. Ian B. Wilkinson & Co., Oxford Handbook of Clinical Medicine, Oxford University Press, New York, 2017., odabrana poglavlja

     

 

Saznajte više o epilepsiji u sljedećim tekstovima:

Ocijenite članak

4.20 / 5   5

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu