Vezikoureteralni refluks je abnormalan protok mokraće iz mjehura natrag u mokraćovod (ureter), cijev koja povezuje mokraćni mjehur i bubrege. Obično se dijagnosticira kod dojenčadi i manje djece.

Poremećaj povećava rizik od infekcija urinarnog trakta, koje, ako se ne liječe, mogu dovesti do oštećenja bubrega.

Uzrok vezikoureteralnog refluksa može biti abnormalna građa mokraćovoda ili mokraćnog mjehura. Uzrokom može biti i privremena funkcionalna greška. 

Vezikoureteralni refluks se većinom javlja kod djece koja već imaju mokraćne infekcije, što zapravo znači da svako treće dijete ima neki oblik ovog poremećaja. 

Vezikoureteralni refluks – uzroci

Mokraćni sustav uključuje bubrege, mokraćovod, mokraćni mjehur i mokraćnu cijev, koji imaju važnu ulogu u uklanjanju otpadnih tvari iz Vašeg tijela.

Vezikoureteralni refluks može se razviti u dva oblika čiji su uzroci različiti:

• Primarni vezikoureteralni refluks – uzrok ovog (češćeg) oblika je anomalija prisutna pri rođenju, a koja se nalazi u sistemu odvodnih kanalića bubrega. Kako dijete raste, uretera se produljuje i ispravlja, što može ispraviti anomaliju. Ova vrsta vezikoureteralnog refluksa često se javlja kod djece u čijoj je obitelji već bila prisutna, što znači da može uzrok može biti genetski.
• Sekundarni vezikoureteralni refluks – uzrok ovom obliku najčešće je infekcija mokraćnog sustava.

Vezikoureteralni refluks – simptomi

Vezikoureteralni refluks se većinom manifestira bez značajnijih simptoma.

Često se otkrije tek kada izbije ozbiljnija urinarna infekcija. Učestalost urinarnih infekcija kod djece je visoka, stoga u dječjoj dobi svakoj urinarnoj infekciji treba posvetiti pozornost kako ne bi došlo do pogoršanja i oštećenja dijelova mokraćnog sustava.

Infekcije mokraćnog sustava najčešći su pokazatelj vezikoureteralnog refluksa. One ne uzrokuju uvijek vidljive znakove i simptome.

Ipak, kod većine osoba javljaju se neki od sljedećih simptoma:

• učestalo mokrenje,
• peckanje pri mokrenju,
• nekontrolirano ispuštanje male količine urina,
• krv u mokraći ili jak miris urina,
• povišena tjelesna temperatura,
• abdominalna bol ili bol u slabinama.

Infekcije mokraćnog sustava može biti teško dijagnosticirati kod djece, koja mogu imati samo nespecifične znakove i simptome, kao što su:

• proljev,
• slab apetit,
• neobjašnjiva groznica,
• razdražljivost.

Ako je Vaše dijete starije, vezikoureteralni refluks može dovesti i do drugih simptoma, uključujući:

• mokrenje u krevet,
• visoki krvni tlak,
• bjelančevine u mokraći,
• zatajenje bubrega.

Drugi pokazatelj vezikoureteralnog refluksa, koji može biti otkriven sonogramom prije rođenja djeteta, su otekline na bubrezima ili hidronefroza jednog ili oba bubrega, uzrokovane skupljanjem urina u bubrezima.

U odrasloj dobi većinom dostiže svoj vrhunac kroz bubrežnu insuficijenciju ako nikada nije liječen te ni na koji način nije kontroliran.

Vezikoureteralni refluks – dijagnoza

Dijagnozu vezikoureteralnog refluksa je potrebno postaviti što ranije kako bi se spriječile epizode akutnog pijelonefritisa koji može dovesti do nastajanja ožiljaka na tkivu bubrega.

Mikcijska cistoureterografija je najstarija metoda za postavljanje dijagnoze. Mikcijska uretrografija se izvodi tako da se kateter kroz uretru uvodi u mokraćni mjehur koji se zatim puni kontrastom i snima u vrijeme punjenja i pražnjenja. 

Ultrazvučna cistografija je najnovija metoda koja se koristi u dijagnostici vezikoureteralnog refluksa. U primjeni kod djece se ne koristi ionizirajuće zračenje.

Indikacije za ultrazvučnu cistografiju su:

• obiteljski rizik za refluks,
• postoperativno praćenje refluksa,
• kontrolna cistografija kod djece koja već imaju refluks.

Uz normalnu bubrežnu funkciju prognoza je povoljna. Kako dijete bude raslo, vjerojatno će doći do spontanog nestanka refluksa.

Vezikoureteralni refluks – liječenje

Mogućnosti liječenja vezikoureteralnog refluksa ovise o težini stanja. Djeca s blažim slučajevima primarnog vezikoureteralnog refluksa s vremenom mogu prerasti poremećaj. Tijekom tog razdoblja, treba biti na oprezu od potencijalnih infekcija mokraćnog sustava.

Djeca s umjerenim do teškim primarnim vezikoureteralnim refluksom imaju dvije mogućnosti liječenja: lijekove i operaciju. Korištenje lijekova je češće, a kirurška opcija je obično rezervirana za djecu kod koje antibiotici nemaju uspjeha.

Vezikoureteralni refluks – lijekovi

Infekcije mokraćnog sustava zahtijevaju brzo liječenje antimikrobnim lijekovima kako bi se spriječilo širenje infekcije na bubrege. Liječnici također mogu koristiti antibiotike kao prevenciju, pri čemu se koristi otprilike pola uobičajene doze za liječenje infekcija.

Antibiotici koji se koriste za prevenciju obično uključuju kombinaciju lijekova kao što su trimetoprim-sulfametoksazol, trimetoprim i nitrofurantoin. Neke osobe mogu biti alergične na jedan ili više od ovih lijekova te ih u tom slučaju ne bi trebale upotrebljavati.

Moguće nuspojave dugotrajne upotrebe ovih lijekova uključuju:

• mučninu i povraćanje,
• bolove u trbuhu,
• povećanu otpornost na antibiotike.

Dijete koje prima lijekove, treba pratiti sve dok uzima terapiju. To uključuje povremene fizičke testove i analizu urina za otkrivanje infekcija, koje se mogu javiti unatoč liječenju antimikrobnim lijekovima te povremeno rendgensko snimanje mjehura i bubrega kako bi se utvrdilo je li Vaše dijete preraslo vezikoureteralni refluks.

Vezikoureteralni refluks – operacija

Operacijom se kod vezikoureteralnog refluksa popravlja anomalija sistema odvodnih kanalića bubrega, čime se sprječava vraćanje urina iz mjehura u mokraćovod.

Postoje dvije metode kirurške operacije:

• Otvorena kirurgija (operacija refluksa bubrega) – operacija se provodi pod općom anestezijom i zahtijeva rez u donjem dijelu trbuha, kroz koji kirurg popravlja malformaciju koja uzrokuje problem. Ovaj tip operacije obično zahtijeva nekoliko dana boravka u bolnici, tijekom kojih se na mjestu za odvod mjehura stavlja kateter. Rizici uključuju infekcije, krvne ugruške i krvarenje.
• Endoskopska kirurgija – u ovom postupku, liječnik umeće osvijetljene cijevi kroz uretru kako bi vidio unutrašnjost mjehura. Potom ubrizgava punilo kako bi ojačao sposobnost zadržavanja mokraće. Ova metoda je minimalno invazivna u usporedbi s otvorenom kirurgijom i ima manje rizika, iako nije jednako učinkovita. Ovaj postupak također zahtijeva opću anesteziju, no može biti izveden ambulantno.

Moglo bi Vas zanimati:

• Učestalo mokrenje – uzroci i liječenje,
• Bol i peckanje pri mokrenju – uzroci, simptomi i liječenje,
• Infekcije mokraćnog sustava – uzroci, simptomi, vrste i liječenje,
• Urinarna inkontinencija – uzroci, simptomi i liječenje,
• Pijelonefritis (infekcija bubrega) – uzroci, simptomi i liječenje.

• bolesti bubrega
• hematurija
• peckanje pri mokrenju
• refluks
• učestalo mokrenje
• urinarna inkontinencija
• urinarne infekcije
• vezikoureteralni refluks