Tendinoza Ahilove tetive – uzroci i liječenje

Tendinoza Ahilove tetive uzrokuje bol duž stražnje strane noge u blizini peta. Ahilova tetiva je najveća tetiva u tijelu. Ona povezuje mišiće i kosti pete te se koristi prilikom hodanja, trčanja i skakanja.

Iako Ahilova tetiva može izdržati velike napore prilikom trčanja i skakanja, ona je također sklona tendinitisu, povezanim s prekomjernim naprezanjem i degeneracijama.

Postoje dvije vrste tendioze Ahilove tetive, ovisno o tome koji dio tetive je zahvaćen:

  • Tendinoza srednjeg dijela tetive – češće pogađa mlađe, aktivne ljude. Vlakna u središnjem dijelu tetive degeneriraju te dolazi do pojave oteklina i zadebljanja.
  • Tendinoza donjeg dijela tetive – zahvaća područje gdje se spajaju tetiva i petna kost.

U oba slučaja, oštećena vlakna tetive mogu otvrdnuti. Kod tendinoze donjeg dijela tetive često se javlja izbočenje petne kosti (tzv. Haglundova bolest). Tendinoza se može pojaviti čak i kod pacijenata koji nisu aktivni.

Naziv tendinoza novijeg je datuma jer su istraživanja uzroka nastanka oštećenja koštano zglobnog sustava, tzv. sindroma prenaprezanja, pokazala kako se u tetivi ne odvija upala kako se ranije pretpostavljalo, pa se shodno tome iz uporabe izbacio naziv tendinitis jer nastavak –itis označava upalno zbivanje.

Uzroci tendinoze Ahilove tetive

Tendinoza Ahilove tetive obično nije vezana uz neke specifične ozljede. Ona je posljedica sindroma prenaprezanja, koji se često javlja kada tijelo izlažemo pretjeranim naporima.

No, postoje i drugi faktori koji mogu utjecati na razvoj tendinoze, uključujući:

  • Nagli porast u trajanju ili intenzitetu vježbanja – primjerice, svakodnevno povećanje udaljenosti prilikom trčanja po nekoliko kilometara, bez davanja prilike tijelu da se prilagodi novoj udaljenosti.
  • Kratki lisni mišić – kod kratkog lisnog mišića, intenzivno vježbanje može staviti dodatni teret na Ahilove tetive
  • Izbočenje petne kosti – dodatni rast kostiju na mjestu gdje se spajaju Ahilova tetiva i petna kost, može uzrokovati trenje i bolove.

Liječenje tendinoze Ahilove tetive

Nekirurške metode

U većini slučajeva, nekirurške mogućnosti liječenja pružaju smanjenje bolova, iako može potrajati nekoliko mjeseci dok se simptomi u potpunosti ne povuku. Čak i uz rano liječenje, bol može trajati duže od tri mjeseca. Ako ste imali bolove nekoliko mjeseci prije nego što ste posjetili liječnika, to može potrajati i do šest mjeseci.

  • Odmor – prvi korak u smanjenju boli je smanjiti ili čak zaustaviti aktivnosti koje uzrokuju bolove. Ako ste redovito radili intenzivne vježbe (kao što je trčanje), prebacivanje na aktivnosti nižeg intenziteta će biti dovoljno da smanjite opterećenje Ahilove tetive. Aktivnosti kao što su biciklizam, eliptične vježbe i plivanje će vam pomoći da ostanete aktivni.
  • Led – stavljanje leda na najbolnije područje Ahilove tetive je korisno i može se koristiti prema potrebi tijekom dana. Držite led otprilike 20 minuta, ili manje ako ranije osjetite utrnuće kože.
  • Nesteroidni protuupalni lijekovi – kao što su ibuprofen i naproxen, smanjuju bolove i oticanje. Oni, međutim, ne smanjuju zadebljanje degenerirane tetive. Kod potrebe za korištenjem lijekova duže od jednog mjeseca, obavezno se prethodno savjetujte s vašim liječnikom.
  • Vježbanje – sljedeća vježba služi za jačanja lisnog mišića, čime se smanjuje opterećenje Ahilove tetive:
  1. Istezanje lisnog mišića – nagnite se naprijed prema zidu, tako da vam je jedno koljeno ravno i peta na podu. Stavite drugu nogu ispred i savijte koljeno, a kukove lagano gurajte prema zidu. Zadržite poziciju 10 sekundi i opustite se. Ponovite ovu vježbu 20 puta za svaku nogu. Prilikom izvođenja vježbe trebali biste osjetiti zatezanje lisnog mišića.
  • Fizikalna terapija – je vrlo korisna u liječenju tendinoze Ahilove tetive, a osobito kod tendinoze srednjeg dijela tetive.
  • Ekscentrične vježbe – se definiraju kao kontrakcije (zatezanje) mišića. Ako se one ne izvode ispravno mogu uzrokovati oštećenje Ahilove tetive. U početku, vježbe bi trebali raditi pod nadzorom fizioterapeuta, nakon čeka se mogu izvoditi i kod kuće. Ove vježbe mogu uzrokovati nelagodu, međutim, ona ne bi trebala biti nepodnošljiva.
  1. Obostrano podizanje i spuštanje peta – stanite na rub stepenica ili podignutu stabilnu platformu s polovicom stopala. Držite se za ogradu ili zid, kako biste osigurali ravnotežu i spriječili ozljede. Ovaj položaj će vam omogućiti pomicanje gore i dolje bez udarca u stepenice. Podignite pete, a zatim ih spustite do najniže moguće točke. Ponovite ovaj korak 20 puta. Ovu vježbu je potrebno izvoditi sporo, jer brzi pokreti mogu stvoriti rizik od oštećenja tetive. S vremenom, kada se bol bude smanjivala, možete povećati razinu težine vježbanja držeći mali uteg u svakoj ruci.
  2. Jednostrano podizanje i spuštanje peta – ova vježba se izvodi slično kao i prethodna, no težište se nalazi na jednoj nozi. Izvodite vježbu tek nakon što ste svladali obostrano podizanje i spuštanje peta.
  • Injekcije kortizona – kortizon je vrsta steroida i snažan antiupalni lijek. Injekcije kortizona u Ahilovu tetivu rijetko se preporučuju jer mogu uzrokovati rupturu tetive.
  • Potporne cipele i ortopedski ulošci – bol kod tendinoze često može biti umanjena pomoću potpornih cipela i ortopedskih uložaka. Primjerice, cipele koje su mekše na stražnjem dijelu pete mogu smanjiti iritaciju tetive. Nošenje povišenih peta (1-2 cm) također može biti od pomoći jer potpomaže rasterećenje tetive.
  • Terapija udarnim valom – tijekom tog postupka, impulsi stimuliraju proces ozdravljenja oštećenog tkiva tetive. Ova terapija nije pokazala konzistentne rezultate te se stoga obično ne izvodi. Terapija udarnim valom je neinvazivna metoda, odnosno ne zahtjeva kirurški rez. Zbog minimalnih rizika, ova metoda se ponekad koristi prije operacije.

Kirurško liječenje

Kirurgija se kod tendinoze Ahilove tetive uzima u obzir samo ako se bol ne smanji nakon 6 mjeseci liječenja. Specifična vrsta operacije ovisi o lokaciji tendinoze i stupnju oštećenja.

Gastrocnemius recesija – riječ je o kirurškom produljenju mišića gastrocnemius. S obzirom da je zbog kratkog lisnog mišića povećano opterećenje Ahilove tetive, ovaj je postupak koristan kod pacijenata koji imaju poteškoća kod savijanja noge, unatoč pravilnom istezanju.

U ovom slučaju, jedan od dva mišića koji čine lisni mišić produljuje se, kako bi se povećalo kretanje gležnja. Postupak može biti izveden s tradicionalnim, otvorenim rezom ili s manjim rezom i endoskopom, instrumentom koji sadrži malu kameru. Razgovarajte s vašim liječnikom o postupku koji najbolje odgovara vašim potrebama.

Komplikacije kod operacije su rijetke, ali mogu uključivati oštećenje živaca.

Operacija može biti izvedena sa ili bez debridmana, što je uklanjanje oštećenog tkiva.

  • Debridman i popravak (tetiva ima manje od 50% oštećenja) – cilj je uklanjanje oštećenog dijela Ahilove tetive. Nakon toga, preostala tetiva se učvršćuje šavovima. Izbočenje petne kosti također može biti uklonjeno. Popravak tetive u tim slučajevima može zahtijevati korištenje metala ili plastike kako bi se Ahilova tetiva zadržala na petnoj kosti.
  • Debridman s prijenosom tetive (tetiva ima više od 50% oštećenja) – u slučajevima gdje više od 50% Ahilove tetive nije zdravo i zahtijeva uklanjanje, preostali dio tetive nije dovoljno jak da bi funkcionirao samostalno. Da bi se spriječila ruptura preostalog dijela tetive, izvodi se prijenos tetive s dijela tetive palca. Palac će i dalje biti u mogućnosti da normalno funkcionira, a većina pacijenata neće primijetiti promjenu u načinu na koji su hodali ili trčali. Ovisno o stupnju oštećenja tetive, neki pacijenti neće biti u mogućnosti baviti se natjecateljskim sportom ili trčanjem nakon operacije.

Oporavak – većina pacijenata pokazuje dobre rezultate. Glavni čimbenik u kirurškom oporavku je stupanj oštećenja tetive. Što je oštećenje veće, oporavak je duži, a vjerojatnost da će se pacijent moći vratiti sportskim aktivnostima manja. Fizikalna terapija je važan dio oporavka. Mnogi pacijenti zahtijevaju 12 mjeseci rehabilitacije do potpunog oporavka.

Komplikacije – umjerena do jake boli nakon operacije javlja se kod 20 do 30% bolesnika. Osim toga, može se dogoditi infekcija rane, koju je vrlo teško liječiti na ovom mjestu.

 

Izvor: Orthoinfo.aaos.org

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.